Dragi kupče...

subota, 08.10.2011.

Dragi kupče,

pišem ti pismo od srca, u nadi da ćeš ga biti sposoban pročitati sa razumijevanjem i onda iskoristiti u svakodnevnom životu. Donosim ti malu lekciju iz bontona, vezanu za stvari i situacije koje bi ti morale biti očite, ali nisu. Tehnologija napreduje, ali ti si ostao na stupnju bontona ravnom onome iz kamenog doba. Zašto je to tako, procijeni sam.

Sjećaš me se? Radim u specijaliziranoj trgovini. Nije samoposluga, već se kupci kao ti izravno obraćaju sa pitanjima za savjet, mišljenje i iskustvo sa asortimanom. Poznajem ga odlično, dio je mog života i rado objasnim sve što me se pita. Imam priličnu stručnost i iskustvo - da je drugačije, ovaj posao ne bi bio moj. Moji šefovi znaju da sam dobar radnik i ja znam da oni stoje iza mene. Jedino što bezuvjetno moram napraviti je zadržati hladnu glavu kad se ti razbahatiš i uvijek držati razinu ljubaznosti maksimalnom. Ponavljam, čak i onda kad se ti ponašaš kao zadnje govno a nije ti problem spustiti se na tu razinu.

Kad uđeš u trgovinu, pozdravi me. Ne okreći glavu od mene jer ostavljaš dojam bahatog kretena. Nemoj se čuditi kad ne trčim sa drugog kraja trgovine da te uslužim, kad se ovako u startu postaviš. Isto tako, uči djecu da pozdravljaju kad uđu u trgovinu. Budi im primjer u nečemu dobrom i korisnom a ne samo u praznoglavosti i nekulturi. Već kad tebe roditelji nisu naučili ponašanju, nauči ti svoje dijete.

Kad me pitaš za nešto i čuješ zvuk mobitela, nemoj odmah prekidati razgovor sa mnom, pogotovo ako si u pola konzultacije koju si ti tražio. Posebno ako će reakcija na poziv biti "A, evo, ništa novo, ja sam u dućanu xy".

Znaš ti biti i gori. Javiš se na mobitel dok ti naplaćujem artikle a onda kad ti kažem koji iznos trebaš platiti ili te tražim PIN/autorizaciju kreditne kartice, ti me polažući prste na usta ušutkuješ. Kao, nemoj sad, vidiš da pričam na telefon. Jesi li imalo svjestan kako to izgleda?

Nemoj se žvaljakati na kasi, ne srči lice svog partnera preda mnom. Kontroliraj hormone, nisi sam i nikoga ne zanima tvoj intimni život.

Ne uzdiši i ne stenji značajno kad trebaš sačekati koji trenutak do naplate artikala. U taj tren i ja radim na tome da se red skrati, tvoje pjenjenje će me u krajnjem slučaju natjerati samo odglumim softverski kolaps kase, nakon čega ćeš još duže čekati.

Kad želiš platiti A4 bilježnicu, nemoj na kasi vaditi 1 000 kuna i pitati me značajno hoću li ti moći izvratiti.

Drži svoju djecu pod kontrolom. Mi prodavači "obožavamo" skupljati smeće koje tvoje zlato ostavi kad prođe, a ti ga u tome ne spriječiš ni kad ja ispred tebe prođem sa metlom i sa namjerom da vidiš dobro kako skupljam ono što je razmaženo tatino i mamino zlato napravilo.
Isto tako, nemoj se čuditi kad ti naplatim sve što ti dijete polupa, podere ili poruši. Tvoju nekulturu i nekulturu tvog djeteta ću naplatiti jer mi je dužnost. Možda nakon toga pomisliš da ne bi bilo loše pripaziti na svoje dijete.

Doživim od tebe svašta, nekad mi i psuješ, nekad mi se uvaljuješ i ostavljaš telefonski broj, a nekad sa vrata već znam da bi bilo bolje da si ostao vani. Tvoj privatni život, psihoze i sranja nisu moj problem. Zadrži sve što imaš za sebe, ne očekuj da ću ti izigravati psihijatra ili svećenika u ispovijedaonici. To što ćeš mojoj tvrtki ostaviti nešto novca ti ne daje za pravo da se trudim gutati tvoj bezobrazluk i nekulturu, niti me motivira na slušanje trakavica o tvom privatnom životu.

Za kraj, nakon svega toga tvoga bezobrazluka, kad mi vidiš osmijeh na licu dok te pozdravljam kad stojiš na vratima, znaj da ti u sebi jebem mater neodgojenu.

Pozdrav iz tvog omiljenog dućana,

P.

- 13:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #